
Uoči Dana sećanja na žrtve genocida u Drugom svetskom ratu, na komemorativnom skupu u Donjoj Gradini, predsednik Srbije Aleksandar Vučić, u svom maniru ponovo je iznosio gnusne revizionističke stavove po pitanju odnosa partizana, i kasnije vlasti prema logoru Jasenovac. Posvetićemo se u ovom tekstu ovoj temi.
Dok je u svom, nažalost sada već standardnom maniru, Vučić iznosio revizionističke stavove, stajao je u spomen kompleksu koji je podignut upravo u vreme socijalizma. Na njemu se nalazi i uklesan citat predsednika Tita, gde se zločini u sistemu logora Jasenovac svrstavaju u najveće užase u krvavoj epopeji tog vremena. Takođe, spomen područje Jasenovac, sa monumentalnim kamenim cvetom podignut je upravo u vreme SFRJ. Ovo mesto bola bila je česta destinacija školskih ekskurzija i sličnih putovanja, kako bi se deca u što ranijem dobu tada upoznala sa užasima fašizma.
Sam kompleks logora nalazio se na strateški izuzetno nepoboljnom mestu za vojnu akciju bilo kog tipa. Zbog blizine ušća Une u Savu bio je sa tri strane okružen vodom i močvarama sa gustom šumom, a sa četvrte nalazilo se preko 5 kilometara čistog prostora u ravnici. Takođe, u neposrednoj blizini prolazila je i pruga Beograd-Zagreb, koju su kao vitalnu komunikaciju čuvale više jedinica nemačkog Vermahta. Ovo je predstavljalo veliki problem za bilo kakav pokušaj oslobođenja. Valja napomenuti da nijedan od većih logora u Evropi nije oslobođen frontalnim napadom.
Jasenovac je jedan od retkih primera većih logora u okupiranoj Evropi u kome se desio proboj logoraša. Ovaj proboj organizovali su zarobljeni pripadnici partizanskog pokreta, koji su mobilisali preostale logoraše i krenuli u ovaj junački proboj. Predvodnik je bio hrvatski partizan Ante Bakotić, a proboj je započeo kada je Mile Ristić ubio ustašu na stražarskoj kuli i pucnjima iz mitraljeza označio početak proboja.
Jedno od najstradalnijih područja u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji svakako jeste Potkozarje. Ustanički narod ovog podneblja platio je najtežu cenu svog slobodarskog duha, te je veliki deo njih postradao u samom Jasenovcu od ruku ustaša. U monstruoznom pohodu na Potkozarje ustašama i Nemcima pomagali su i četnici Uroša Drenovića i Radeta Radića. Nažalost ovaj primer izdaje danas je zaboravljen, a revizionističke struje, naročito u Republici Srpskoj, uzdigle su ovu dvojicu Kvislinga u rang heroja. Upravo zato nikad ne smemo zaboraviti junačku borbu naroda Potkozarja i heroje poput doktora Mladena Stojanovića.
Jedan od najmonstruoznijih aspekata tzv. NDH bilo je postojanje dečijih logora. Jedan od njih bio je logor Jastrebarsko, gde su časne sestre zarobljenu srpsku decu prevaspitavale u duhu ustaštva, a veliki broj dece umirao je u uslovima nedostojnim ljudskog bića. U zoru, 26. avgusta 1942. godine, pripanici 8. kordunaške divizije NOVJ, predvođeni narodnim herojem Nikolom Vidovićem oslobodili su srpsku decu iz ovog logora. Ovo je ujedno bilo i prvo oslobođenje jednog logora u okupiranoj Evropi.
Danas se na temu posleratne borbe protiv ustaša jedino može čuti ime Blagoja Jovovića, koji je navodno izvršio pokušaj atentata na Antu Pavelića. Za ovo ne postoje apsolutno nikakvi dokazi osim reči samog Jovovića. Mnoge činjenice oko ovog neuspelog pokušaja atentata ne uklapaju se ni dan-danas. Takođe je prećutana posleratna borba službi bezbednosti Jugoslavije koje su posle rata pobile gotovo 100 najviših ustaških dužnosnika, a najviši među njima bio je komandant Jasenovca Vjekoslav Maks Luburić. Njega je agent jugoslovenske službe simbolično ubio maljem, kao osvetu za jednu od najmonstruoznijih sprava korišćenih u Jasenovcu, čekić nazvan srbomlat.
Ovo su samo neke od činjenica o borbi partizana, ali i posleratne Jugoslavije protiv ustaštva. Nažalost, ovo nije prvi put da predsednik Vučić iznosi teške neistine, što predstavlja ogromnu sramotu za Srbiju, kao zemlju sa slobodarskom i antifašističkom tradicijom. Revizija istorije već više od dve decenije širi se svim porama srpskog društva, a njen temelj udaren je još za vreme kontra-revolucionarne vlade Zorana Đinđića i vlasti DOS-a. Ovo je još jedan od primera kontinuiteta kontra-revolucionarnih tekovina uspostavljenih petooktobarskim pučem.
Ne smemo dozvoliti da istorijska istina bude prepravljana, i boriti se na svakom koraku da žrtve genocida budu večno zapamćene, a naša borba za slobodu dobije svoje zasluženo mesto na pijedestalu naše istorije.
Sekretarijat Saveza komunističke omladine Jugoslavije,
Beograd,
21. 4. 2026.